Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske u saradnji sa Europolom i policijama zemalja Zapadnog Balkana pokrenulo je kampanju „Reci NE“ čiji je cilj da ukaže na regionalni značaj seksualne eksploatacije djece, te ukaže da ovaj vid kriminaliteta ne poznaje granice, ali i da granice između država ne treba da budu prepreka kada je u pitanju borba na otkrivanju i rasvjetljavanju ovih krivičnih djela. Problem koji nije zaobišao ni našu zemlju u eri digitalizacije, jeste sve veće prisustvo djece, kao najmlađih korisnika na internetu, te njihovo stavljanje u centar stalno rastućeg tržišta materijala o seksualnom zlostavljanju i iskorištavanju djece. U eri interneta i dostupnosti informaciono-komunikacionih tehnologija izvršiocima krivičnih djela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece pristup samoj djeci je uveliko olakšan, ali isto tako, olakšan je i pristup internet stranicama na kojima se nalaze sadržaji seksualnog zlostavlja i eksploatacije djece, pri čemu izvršioci koristeći internet i posebne vrste mreža, kao i specijalizovane softvere za dijeljenje fajlova na internetu pokušavaju da prikriju svoj identitet. Interenet predatori su zlonamjerene osobe koje koriste internet kako bi uspostavile kontakt sa drugima, najčešće djecom, sa ciljem različitih vidova zloupotrebe i seksualnog iskorišćavanja. Ne postoji jasan profil internet predatora, dosadašnja praksa je pokazala da se najčešće radi o odraslim osobama muškog pola, pri čemu uzrast, stepen obrazovanja, zanimanje i motivi variraju od slučaja do slučaja ali se u njihovom ponašanju i načinu na koji vrbuju djecu uočavaju određene zajedničke karakteristike kao što su: prikupljaju podatke o potencijalnoj žrtvi, iniciraju komunikaciju, prikrivaju svoj pravi identitet u komunikaciji, početna komunikacija je uopštena i ne previše lična, nakon zbližavanja sa žtvom upućuju joj direktnija pitanja, nastoje se prikazati u što boljem svjetlu, nude besplatne poklone, nesebično pohvaljuju žrtvu, nakon sticanja povjerenja traže od žrtve da im pošalje svoje fotografije ili video-snimke bez odjeće ili u nekoj provokativnoj pozi, kada dođu u posjed takvog materijala internet predatori prijete žrtvi i ucjenjuju je kako bi dobili još takvog materijala ili traže upoznavanje sa žrtvom odnosno sastanak uživo. Često pitanje upućeno od strane javnosti nadležnim organima za sprečavanja i suzbijanje ovog vida kriminaliteta jeste šta je moguće uraditi da do ovakvih i sličnih situacija ne dođe. Preporuke koje najčešće dajemo su sljedeće:
