Naime, policijska patrola u kojoj se nalazio policajac Beriša, u vreme saobraćajne nezgode, bila je očevidac slijetanja vozila sa magistralnog puta u provaliju, koja čini kanjon rijeke Trebišnjice, dubine oko 150 metara, nepristupačnog terena.
Policajac Beriša, neoklijevajući, skida službenu opremu i nerazmišljajući o svom životu, strmim liticama spušta se do povrijeđenih, koji su, usljed prevrtanja, ispali iz vozila i očajnički prizivali u pomoć. Na licu mjesta, zahvaljujući prisebnosti, ukazuje im prvu pomoć (zaustavlja krvarenje), a potom sa pristiglim licima, obilaznim putem povrijeđene nosi do mjesta gdje ih je čekala Hitna medicinska pomoć.
O skromnosti ovog policajca govori i činjenica da je nakon što su povrijeđeni zbrinuti, znatiželjnicima na licu mjesta na pitanje kako se smio usuditi spustiti do povrijeđenih odgovorio da je to dužnost policajca.
Berišina skromnost doprinijela je da i većina njegovih kolega nije bila upoznata sa njegovim požrtvovanjem i odvažnim poduhvatom, sve dok majka jednog od povrijeđenih nije došla u Policijsku stanicu i od Berišinih pretpostavljenih tražila da ga upozna i da mu zahvali za izrazito žrtvovanje prilikom spašavanja njenog sina.
